Veliki prasak

Sigurno ste bar jedanput čuli za teoriju velikog praska .......bila to humoristična serija The big bang theory ili stvarni događaj zbog koga je nastao svemir....Ako niste nikad čuli za njega ili jeste a htjeli biste više naučiti o njemu , samo nastavite čitati i zaronite u predivan svijet znanja <3

Po teoriji Velikog praska (eng. Big Bang), svemir se prije (prema posljednjim istraživanjima) 13,7 milijardi godina počeo širiti iz točke neizmjerne gustoće, te se nastavio širiti do danas. Ova teorija, za razliku od suparničkih teorija, obuhvaća koncepte mijenjanja i evolucije svemira, te je zato jedina u stanju objasniti pojave kao što su Hubbleov zakon, kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje i omjeri lakih elemenata u svemiru.

Prije Planckovog vremena

Velikim praskom naziva se događaj stvaranja svemira. Važno je razumjeti da Veliki prasak nije nikakva eksplozija u "središtu svemira" (svemir nema središte!) već sam događaj stvaranja prostora, vremena, materije i energije. Svemir se nakon Velikog praska počeo širiti i širi se i danas. Sa širenjem prostora, materija se razrjeđivala, svemir se hladio i mijenjao: od homogene "juhe" vrućih, nama danas uglavnom nepoznatih čestica, do današnjeg hladnog svemira s milijardama galaksija.Sam trenutak stvaranja i kratak period od 10^-44 sekundi nakon stvaranja još uvijek su izvan domašaja znanosti. Naime, Einsteinova opća teorija relativnosti, jedina opće prihvaćena teorija prostora i vremena, ne funkcionira za sustave manje od tzv. Planckove udaljenosti (10^-35 metara) i za događaje koji traju kraće od tzv. Planckovog vremena (10^-44 sekundi). Unutar Planckovog vremena ni prostor ni vrijeme više nemaju isto značenje kao u svakodnevnom životu. Tu bi granicu trebala srušiti kvantna teorija gravitacije, koja još uvijek nije razvijena. Ovaj početni period svemira zovemo "epoha kvantne gravitacije"

 Kratka povijest svemira

Svemir možemo podijeliti u nekoliko epoha. Iza epohe kvantne gravitacije, slijede redom epoha velikog ujedinjenja, epoha elektroslabe sile (kvarkovska epoha),leptonska epoha, fotonska epoha, epoha u kojoj svemir postaje proziran i epoha formiranja galaktika nakon koje nastupa sadašnja faza razvoja svemira.

Epoha velikog ujedinjenja nastavlja se na epohu kvantne gravitacije, u trenutku kada je svemir imao temperaturu od 10³² K. Oko 10^-38 sekundi nakon nastanka svemira, pri temperaturi od 10²⁹ K, temeljna međudjelovanja - jako, slabo i elektromagnetsko - mogla su biti ujedinjena. Fluktuacije u vakumu uzrokuju ubrzanu ekspanziju, tzv. inflaciju. Svemir je u 10^-34 sekundi narastao od 10^-15 m do veličine deset milijuna promjera sunčevog sustava. U ovoj epohi nastaje mala asimetrija između materije i antimaterije, koje će se kasnije uglavnom poništiti, no mali višak materije stvoriti će današnji svemir. Ovaj se proces zove bariogeneza.

U epohi elektroslabe sile (kvarkovska epoha), pri temperaturi od 10²⁷ K i starosti svemira od 10^-34 s, jako međudjelovanje se počinje odvajati od preostala dva koja zajedno tvore elektroslabu silu. Kvarkovi i antikvarkovi se međusobni poništavaju, a spomenuta asimetrija odgovorna je za postojanje materije u svemiru.

Leptonska epoha počinje pri starosti svemira od 10^-10 sekundi i pri temperaturi od 10¹⁵ K. U ovoj se epohi razdvajaju elektromagnetska i slaba sila. Pri starosti svemira od oko 10^-5 s stvaraju se protoni i neutroni. Na temperaturi ispod 10¹¹ K protoni se ubrajaju u "tvar" dok se skoro 2000 puta lakši elektroni ponašaju kao zračenje, pa, uz neutrine, doprinose termičkoj ravnoteži. Protoni i neutroni slobodno prelaze jedni u druge, no to prestaje kad se svemir ohladi do temperature od 10¹¹ K, nakon čega prevladava prelazak iz težih neutrona u lakše protone, pri čemu se energija oslobađa. Nakon uspostave ravnoteže između procesa prelaska protona u neutrone i obrnuto, 38% nukleona (neutrona i protona) su neutroni, a 62% protoni.

Oko 1 sekundu nakon nastanka svemira, pri temperaturi od 10¹⁰ K, nastaje fotonska epoha. Termička ravnoteža se više ne održava neutrinima, a istovremeno se veliki broj protona i elektrona anihilira i prelazi u fotone.

Tri minute nakon Velikog praska, pri temperaturi od 10⁹ K stvaraju se jezgre atoma deuterija - deutroni, nakon čega nastaju jezgre elemenata težih od vodika, uglavnom helija. Ovaj proces se naziva prvotna nukleosinteza.

Oko 300 000 godina nakon Velikog praska, pri temperaturi od 3000 K, svemir postaje proziran. Elektroni se s protonima vežu u vodikove atome, koji su električni neutralni, pa svemir postaje proziran za fotone. Svjetlost koja nam dolazi sa "rubova" svemira krenula je na svoj put prema nama u vrijeme zadnjih raspršenja fotona na 3000 K. Ovu je svjetlost prikupio satelit COBE (Cosmic Background Explorer), a kasnije i WMAP (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe). Ovo je zračenje, uslijed širenja svemira, do danas ohlađeno na 2.7 K i predstavlja kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje koje su 1964. godine otkrili Arno Penzias iRobert Wilson.

Milijardu godina nakon Velikog praska, počinje epoha formiranja galaksija, temeratura je pala na 18 K. Početne nehomogenosti, iako vrlo male, prouzročile su tijekom milijarde godina grupiranje tvari u nakupine - preteče protogalaksija. Od najgušćih područja nastaju prve zvijezde, od kojih one najmasivnije vrlo brzo eksplodiraju kao supernove. Svemir se nastavlja hladiti sve do današnje temperature od 2.7 K.

U jezgrama zvijezda koje su nastale od jezgara vodika i helija, stvaraju se teže atomske jezgre. Ugljik, kisik, dušik i željezo stvoreni nukleosintezom u zvijezdama, raspršuju se svemirom eksplozijama supernovih, čineći osnovu za zvijezde nove generacije.

Dokazi

Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, Hubbleov zakon, količina i lokacija lakih elemenata, radio-galaksije i kvazari razlozi su zašto većina kozmologa danas prihvaća teoriju Velikog praska, a ne suparničku teoriju stalnog stanja.

Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje[uredi | uredi kôd]

Zasigurno najjači dokaz teorije Velikog praska je kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (eng. Cosmic Microwave Background Radiation, CMBR). To je difuzno izotropno zračenje čiji spektar odgovara spektru zračenja crnog tijela pri temperaturi od 2.73 K. Spektar zračenja se nalazi u mikrovalnom dijelu spektra, van optičkog prozora, pa ga je moguće detektirati samo radio-teleskopima. Smatra se da ovo zračenje predstavlja ohlađeno zračenje zaostalo iz vremena ranog svemir.

Otkriće CMBR je vrlo važno jer jer se uklapa u teoriju Georgea Gamowa po kojoj su kemijski elementi stvoreni u prvih 5 minuta nakon Velikog praska. On je tvrdio da bi prvobitno zračenje iz tog vremena još uvijek trebalo ispunjavati svemir, te da bi, usljed širenja svemira, trebalo biti ohlađeno na oko 5 K.

Kada je zračenje otkriveno, pokazalo se da je izotropno, iz čega je zaključeno da potječe iz dubokog svemira. Naime, svako zračenja nastalo u blizini Sunca ili u našoj galaksiji ne bi bilo sferno simetrično, t.j. njegov bi intenzitet varirao ovisno o smjeru. Drugo važno svojstvo CMBR je spektar zračenja koji odgovara spektru zračenja crnog tijela.

Hubbleov zakon[uredi | uredi kôd]

Edwin Hubble otkrio je 1929. proporcionalnost između udaljenosti pojedine galaktike i brzine kojom se ona udaljava od nas. Ta se proporcionalnost naziva Hubbleov zakon. Ova proporcionalnost navodi na zaključak da je svim galaksijama trebalo podjednako vremena za pomak od početne pozicije do današnjeg položaja. Svemir je, dakle, jednom bio sažet u točku i od tada se širi.

Omjeri lakih elemenata[uredi | uredi kôd]

Nukleosinteza velikog praska (engl. Big Bang Nucleosyntesis, BBN) je dio teorije Velikog praska koji objašnjava omjere količine različitih lakih elemenata u svemiru. U trenucima nakon Velikog praska, svemir je bio vruća mješavina raznih vrsta čestica. Kako se svemir hladio, barionske čestice, kao što su elektroni, protoni i neutroni, počele su se vezivati u atome, većinom vodika i helija. Teorija BBN ne samo uspješno predviđa da su vodik i helij dominantni elementi u svemiru, nego predviđa i njihov međusobni omjer.

Deuterij je stabilni, neradioaktivni izotop vodika, a njegova jezgra se sastoji od jednog protona i jednog neutrona. Atomska masa mu je 2.104. Ova je čestica iznimno "krhka" - poznato je da ne nastaje u nuklearnim reakcijama u jezgrama zvijezda, već se tamo samo razara. Deuterij je moguće pronaći samo u međuzvjezdanoj materiji koja još nije prošla kroz ciklus života neke zvijezde. Prisustvo deuterija je još jedan dokaz da su laki elementi nastali nakon Velikog praska.

Kvazari i radio-galaksije[uredi | uredi kôd]

Radio-galaksije i kvazari također su jedan od jakih dokaza teorije Velikog praska. Radio-galaksije su galaktike koje su iznimno svijetle u radio dijelu spektra. Kod većine otkrivenih radio-galaksija utvrđena je jaka emisija radio-valova iz područja u blizini središta galaksije, a često se javlja i radio-svijetli halo. Otkriveni Radio-valovi su vrlo često jako polarizirani, što su astronomi protumačili kao radio-emisiju elektrona vrlo velikih energija, koji se gibaju brzinama bliskim brzini svjetlosti. Smatra se da je uzrok tome neka vrlo dramatična pojava pri čemu se oslobođa energija ekvivalentna onoj koja se oslobađa anihilacijom desetak milijuna zvijezda.

Otkriveno je da se jači izvori nalaze na većim udaljenostima od slabijih. Gledajući sve dublje u svemir ujedno gledamo sve dalje u prošlost, pa gornje otkriće ukazuje na evoluciju radio-galaksija od jačih prema slabijim izvorima. Upravo se teorija Velikog praska, za razliku od konkurentnih toerija, zasniva na ideji evolucije svemira.

Godine 1963. astronom Martin Schmidt otkrio je dva objekta (3C 273 i 3C 48) na kozmološkim udaljenostima od z=0.16 i z=0.37, što znači da se udaljavaju od nas brzinama jednakim 15% i 31% brzine svjetlosti. Ovi su objekti nazvani kvazarima (engl. quasar, quazi-stellar object, QSO).

Kvazari su izvangalaktički objekti koji su iznimno svijetli s obzirom na njihovu veličinu i udaljenost - smatra se da je emisija elektro-magnetskog zračenja kvazara od stotinu do tisuću puta veća nego što je to slučaj kod prosječne galaksije. U teleskopima izgledaju kao točke, pa odatle i naziv kvazari (kvazi-stelarni objekti). Do danas ih je otkriveno nekiliko tisuća, neki od njih i u skupovima galaksija. Iako priroda kvazara i njihova uloga u evoluciji svemira nije do kraja jasna, danas se smatra da su kvazari najsvijetliji tip aktivnih galaktičkih jezgri iz ranih faza evolucije galaksija, te da se zaista nalaze na njihovim kozmološkim udaljenostima. Kvazari su najdalji i intrinsično najsvijetliji objekti koje možemo vidjeti.

Problemi[uredi | uredi kôd]

Kao ni sve druge znanstvene teorije, ni Teorija velikog praska nije nepogrešiva ni sveobuhvatna. Iako spomenuti dokazi podržavaju teoriju, neke nepoznanice još uvijek postoje. Četiri su osnovna problema vezana uz ovu teoriju: nedostatak antimaterije, formiranje galaksija, budućnost svemira te uvjeti "prije" Velikog praska.

Zašto je tako malo antimaterije u svemiru?[uredi | uredi kôd]

Fizičar Carl Anderson (California Institute of Technology) otkrio je 1932. godine novu vrstu čestice - pozitron. Pozitron je antičestica elektronu. To je bio prvi slučaj otkrića antimaterije u laboratoriju.

Ako postoji obilje čestica i antičestica na vrlo visokoj temperaturi procesi anihilacije i nastajanja novih parova čestica i antičestica biti će u ravnoteži. S padom temperature opada i energija zračenja, a time i brzina stvaranja novih čestica. Anihilacija se nastavlja sve dok se ne istroše sve čestice ili antičestice.

Problem s kojim se današnja kozmologija susreće je nedostatak antičestica. Zemlja, znamo, sadrži vrlo malo, gotovo ništa, antimaterije. Sateliti poslani u orbitu oko Zemlje skenirali su svemir s istim rezultatima. Kako objasniti ovu neravnotežu između materije i antimaterije?

Neravnoteža je morala postojati prije razdoblja materije. Nekoliko je mogućih razloga za to: ili je svemira započeo s viškom materije, ili je antimaterija odvojena u neki drugi dio svemira, ili (najvjerojatnije) je neki nepoznati proces stvorio višak materije.

Kako su se galaktike uspjele formirati u tako kratkom vremenu?[uredi | uredi kôd]

Proces formiranja galaktika je usko vezan uz proces stvaranja atoma koji se dogodio oko 500 000 godina nakon Velikog praska. Prije stvaranja atoma, kontinuirano sudaranje fotona i čestica u ranoj plazmi stvaralo je pritisak koji je sprečavao okupljanje materije u veće nakupine. Nakon stvaranja atoma svemir postaje proziran za zračenje te ono više ne raspršuje materiju. Gravitacija napokon dolazi od izražaja te se atomi počinju skupljati u sve veće i veće konglomeracije. Proces počinje s dva atoma koji se slučajno nađu u blizini te se, zbog gravitacije, još više približe. Takva mala nakupina svojom naraslom gravitacijskom silom postaje uzrokom lančanog procesa koji na kraju vodi do formiranja galaktika i skupova galaksija.

Problem je u tome što za dovršenje tog procesa nije dovoljno ovih 10-15 milijardi godina na koliko se procjenjuje starost svemira. Pored toga, ako nakupina atoma u nekom vremenu ne uspije dosegnuti određenu kritičnu masu, širenje svemira će odnijeti okolnu materiju izvan njenog dosega i tako zaustaviti proces. Jedino moguće objašnjenje ove zagonetke je postojanje nekog nepoznatog procesa koji bi stvorio nakupine materije prije ere stvaranja atoma. Za sada nam nije poznat nijedan takav proces.

Hoće li se svemir zauvijek širiti?[uredi | uredi kôd]

Hoće li se svemir zauvijek širiti ili će se nakon nekog vremena početi sažimati? Odgovor na ovo pitanje ovisi o masi svemira, što je teško procijeniti s obzirom da sva masa nije vidljiva.

Što se događalo neposredno prije Velikog praska?[uredi | uredi kôd]

U znanstvenim okvirima nemoguće je točno odgovoriti na ovo pitanje. Velikim praskom nastali su prostor i vrijeme kakve poznajemo: ne možemo saznati što se događalo "prije" toga.

Nadam se da ste uživali u ovome "kratkom tekstu" i da ste ponešto naučili iz njega ......do slijedećeg puta .......Bok =D

Jehovini svjedoci 

Morate priznati da ste se i vi po koji puta zapitali tko su ti Jehovini svjedoci i koja je njihova uloga u svijetu....e pa upravo su ta pitanja i mene zaintrigirala da napišem ovaj kratak tekst o njima da bi i vi koji niste nikad čuli za njih malo naučili o njima.

 Jehovini svjedoci su pripadnici međunarodne vjerske zajednice koja broji oko 7,82 milijuna pripadnika širom svijeta (2012 god.). Broj pripadnika ove zajednice u Hrvatskoj je oko 5600 (2012. god.). Jehovini svjedoci smatraju da su oni pripadnici jedine istinite kršćanske crkve i odbijaju suradnju sa svim kršćanskim zajednicama. Također smatraju da njihova zajednica nastavlja djelo ranokršćanske, apostolske zajednice iz 1. stoljeća. ^↓1 Nijedna druga kršćanska crkva ne priznaje Jehovine svjedoke kao kršćansku zajednicu zbog njihovog odbijanja vjerovanja u Trojstvo, jednu od glavnih kršćanskih dogmi. Neki teolozi smatraju da ovo čini Jehovine svjedoke židovsko-kršćanskom zajednicom. Jehovini svjedoci vjeruju da Isus ima božansko podrijetlo, ali da je stvoren od strane najvišeg boga Jehove, zbog toga ih mnogi vide kao henoteiste. Za ovo vjerovanje Jehovini svjedoci se pozivaju na Pavlovu Poslanicu Kološanima 1:13-20.Jehovinim se svjedocima nazivaju od 1931. godine članovi sljedbe koja je do tada bila poznata pod imenom »Ozbiljnih istraživača Biblije«. Od1953. godine denominacija se označuje i kao »Društvo novog svijeta«. Ovu sljedbu je utemeljio trgovac Charles Taze Russel, rođen 1852. uPittsburgu. Njezina je duhovna domovina američki adventizam 19. stoljeća. On otkriva »Božji plan s ljudima«. Russel je 1876. izabran za »pastora« jedne biblijske zajednice. Svršetak svijeta prognozirao je dva puta, 1914. i 1918. godine, ali svoj drugi neuspjeh nije uspio dočekati jer je umro 1916. Njegov je nasljednik postao pravnik Joseph Franklin Rutherford. Nakon njegove smrti vodstvo je preuzeo Nathan Hommer Knorr. Danas imaju svoje središte u Brooklynu.

Nauk o Trojstvu po njihovu je mišljenju nebiblijski, poganski, to je Sotonin izum. Duša čovjeka nije besmrtna. Isus Krist je prvi jedino izravno Božje stvorenje. Krist je izvorno bio arkanđeo jedno od njegovih imena je Mihael. Božić i Uskrs smatraju »poganskim svetkovinama«. Jehovini se svjedoci skupljaju u svojim »Dvoranama Jehovinih svjedoka« kako bi proučavali Bibliju i »Stražarsku kulu«, a sastanak započinju i završavaju molitvom i pjesmom. Oni samovoljno ne tumače Sveto pismo i ne prave »razliku« između Starog i Novog zavjeta. Vjeruju da je Biblija cjelovita knjiga dana od Boga. Ističu postojanje samo jednog Boga sa imenom Jehova (JHVH). Najstariji hrvatski prijevodi (Ivan Matija Škarić) prevode Božje ime sa Jehova. Ne priznaju Sveto trojstvo jer tvrde da je Bog jedan i nedjeljiv. Isusa Krista priznaju kao Sina Božjeg i kao više duhovno biće koje je uskrsnulo i uzašlo na nebo. Jehovini svjedoci tvrde da su se neka proročanstva ispunila u užasima obaju svjetskih ratova, u potresima, epidemijama, gladi, nacističkim i komunističkim progonima. Biblija to vrijeme naziva posljednjim danima, teškim vremenima i sl. Jehovini svjedoci propovijedaju Božje kraljevstvo, kraljevstvo za koje se u molitvi Očenaš moli da dođe i na Zemlju. U »Dvorani Jehovinih svjedoka« tj. mjestu sastajanja, nedjeljom i četvrtkom (barem u Hrvatskoj) se održavaju sastanci. Na njima se razmatraju biblijske teme, često uz sudjelovanje prisutnih. Jednom tjedno održava se Teokratska škola propovijedanja, koja im pomaže da nauče bolje čitati i proučavati te kvalitetnije poučavati. Drugi tjedni sastanak (nedjelja) uključuje 30-minutni biblijski govor čije su teme obično prilagođene osobama koje nisu Jehovini svjedoci. Nakon toga najčešće slijedi proučavanje Biblije pomoću časopisa »Stražarska kula«. Sastanci počinju i završavaju pjesmom i molitvom. Na njima se ne pronosi plitica za sakupljanje milodara, odnosno nema javnog sakupljanja novčanih priloga . »Stražarska kula« je međunarodni časopis kojeg koriste u svojoj službi propovijedanja. Časopis izlazi neprekidno od 1879. godine trenutačno na 209 jezika sa preko 44,978,000 primjeraka mjesečno i najtiražniji je časopis na svijetu. Drugi najtiražniji je časopis na svijetu je »Probudite se« kojeg također objavljuju Jehovini svjedoci. Izlazi na 98 jezika (trenutačno) sa preko 43,524,000 primjeraka. Vjernici imaju osnovni zadatak da objavljuju »Božje kraljevstvo« prema Kristovoj zapovijedi svim ljudima dobre volje pa stoga obilaze naselja i susjede šireći vjeru. Jehovini svjedoci prihvaćaju svjetsku povijest kao povijest naroda.

Neki smatraju da su Jehovini svjedoci sljedba. Razlog ovome je u tome što Jehovini svjedoci od svojih članova zahtijevaju način života koji odudara od norme koja postoji u društvu, no oni odbijaju takav naziv jer, kako sami kažu i kako definicija sekte sama govori, nisu se odvojili od neke crkve i oformili novu religiju tj. nisu ogranak neke crkve.

Stav goleme većine protestanta je da oni nisu protestanti, niti oni sami sebe ne smatraju protestantima, iako ih katolička crkva ponekad svrstava među njih. Postoje tri razloga zašto Jehovini svjedoci nisu protestanti.^{[nedostaje izvor]}

Kao prvo, iako protestantska učenja ne sadrže neka učenja Katoličke crkve protestantski vođe su ipak zadržali neka učenja Katoličke crkve poput vjerovanja u Trojstvo, pakao i besmrtnost duše. No Jehovini svjedoci ne vjeruju u ta učenja.

Kao drugo, Jehovini svjedoci ukazuju na neka učenja drugih religija koja su drukčija nego ona navedena u Bibliji. Ali ne čine to tako da ujedinjuju religije kao što postoje mnoge ujedinjene protestantske denominacije. Oni žele pojedincima skrenuti pažnju na Bibliju.

Te kao treće, za razliku od Protestantskog pokreta koji se sastoji od mnogo denominacija, Jehovini svjedoci su ujedinjeni u veliko međunarodno bratstvo.

Dogome

• Sve vjerske organizacije i pravce koji na priznaju Jehovu (Jahve,"JHVH") za Svemogućeg Boga, te mu se ne pokoravaju kao Onome tko je stvorio nebo i Zemlju, zajedno ih se naziva "Babilon Veliki": Otk.17:1,2,5
• Potrebno je da izađemo iz religija koje će biti uništene:Otkrivenje 18:4
• Biblija je Božja Riječ i istina: 2. Tim. 3:16, 17; 2. Pet. 1:20, 21; Ivan 17:17
• Biblija je pouzdanija od tradicija: Mat. 15:3; Kol. 2:8
• Božje ime je Jehova: Ps. 83:18; Iza. 26:4; 42:8; 2. Mojs. 6:3
• Krist je Božji Sin i podređen je Bogu: Mat. 3:17; Ivan 8:42; 14:28; 20:17; 1. Kor. 11:3; 15:28
• Krist je bio prvo Božje djelo stvaranja: Kol. 1:15; Otkr. 3:14
• Krist je umro na stupu, a ne na križu: Gal. 3:13; Djela 5:30 {stav onih kojima je Biblija kao Božja Riječ jedini autoritet: "Ne dovodi se u pitanje na čemu je umro Krist, već razlog Njegove smrti ... bitno je to da je umro kako bi nas otkupio, a ne to da l' visi sa drveta ili stupa ili križa."}
• Kristovim ljudskim životom plaćena je otkupnina za "poslušno" čovječanstvo: Mat. 20:28; 1. Tim. 2:5, 6; 1. Pet. 2:24
• Kristova jednom prinesena žrtva je dovoljna: Rim. 6:10; Hebr. 9:25-28
• Krist je ustao iz mrtvih kao besmrtna duhovna osoba: 1. Pet. 3:18; Rim. 6:9; Otkr. 1:17, 18
• Kristova prisutnost je u duhu Ivan: 14:19; Mat. 24:3; 2. Kor. 5:16; Ps. 110:1, 2
• Sada se nalazimo u ’vremenu kraja‘: Mat. 24:3-14; 2. Tim. 3:1-5; Luka 17:26-30
• Kraljevstvo pod Kristom vladat će Zemljom u pravednosti i miru: Iza. 9:6, 7; 11:1-5; Dan. 7:13, 14; Mat. 6:10
• Kraljevstvo će omogućiti savršene životne uvjete na Zemlji: Ps. 72:1-4; Otkr. 7:9, 10, 13-17; 21:3, 4
• Zemlja nipošto neće biti uništena ili nenastanjena: Prop. 1:4; Iza. 45:18; Ps. 78:69
• Bog će odstraniti sadašnji sustav stvari u bici od Har–Magedona: Otkr. 16:14, 16; Sof. 3:8; Dan. 2:44; Iza. 34:2; 55:10, 11
• Zli će biti zauvijek uništeni: Mat. 25:41-46; 2. Sol. 1:6-9
• Ljudi koje Bog priznaje dobit će vječni život: Ivan 3:16; 10:27, 28; 17:3; Mar. 10:29, 30
• Postoji samo jedan put u život: Mat. 7:13, 14; Ef. 4:4, 5
• Ljudi umiru zbog Adamovog grijeha: Rim. 5:12; 6:23
• Ljudska duša prestaje postojati prilikom smrti: Ezeh. 18:4; Prop. 9:10; Ps. 6:5; 146:4; Ivan 11:11-14
• Pakao je opći grob čovječanstva: Job 14:13; Otkr. 20:13, 14
• Nada za umrle je uskrsnuće: 1. Kor. 15:20-22; Ivan 5:28, 29; 11:25, 26
• Adamska će smrt nestati: 1. Kor. 15:26, 54; Otkr. 21:4; Iza. 25:8
• Samo malo stado od 144 000 osoba ide na nebo i vlada s Kristom: Luka 12:32; Otkr. 14:1, 3; 1. Kor. 15:40-53; Otkr. 5:9, 10
• Tih 144 000 osoba ponovno su rođene kao duhovni Božji sinovi: 1. Pet. 1:23; Ivan 3:3; Otkr. 7:3, 4
• S duhovnim Izraelom sklopljen je novi savez: Jer. 31:31; Hebr. 8:10-13
• Kristova skupština sagrađena je na njemu samom: Ef. 2:20; Iza. 28:16; Mat. 21:42
• Molitve treba upućivati samo Jehovi putem Krista: Ivan 14:6, 13, 14; 1. Tim. 2:5
• Likove se ne smije koristiti prilikom obožavanja: 2. Mojs. 20:4, 5; 3. Mojs. 26:1; 1. Kor. 10:14; Ps. 115:4-8
• Spiritizam se mora izbjegavati: 5. Mojs. 18:10-12; Gal. 5:19-21; 3. Mojs. 19:31
• Sotona je nevidljivi vladar svijeta: 1. Iv. 5:19; 2. Kor. 4:4; Ivan 12:31
• Kršćanin ne smije sudjelovati u međuvjerskim pokretima: 2. Kor. 6:14-17; 11:13-15; Gal. 5:9; 5. Mojs. 7:1-5
• Kršćanin mora ostati odijeljen od svijeta: Jak. 4:4; 1. Iv. 2:15; Ivan 15:19; 17:16
• Poslušni su ljudskim zakonima koji se ne suprote Božjim zakonima: Mat. 22:20, 21; 1. Pet. 2:12; 4:15
• Unošenjem krvi u tijelo kroz usta ili intravenozno krše se Božji zakoni: 1. Mojs. 9:3, 4; 3. Mojs. 17:14; Djela 15:28, 29
• Biblijski zakoni o moralu moraju se slušati: 1. Kor. 6:9, 10; Hebr. 13:4; 1. Tim. 3:2; Priče 5:1-23
• Držanje sabata vrijedilo je samo za Izraelce i prestalo je s Isusovim krštenjem: 5. Mojs. 5:15; 2. Mojs. 31:13; Rim. 10:4; Gal. 4:9, 10; Kol. 2:16, 17
• Postojanje svećeničke klase i korištenje posebnih titula nije prikladno: Mat. 23:8-12; 20:25-27; Job 32:21, 22
• Čovjek nije nastao evolucijom, već je stvoren: Iza. 45:12; 1. Mojs. 1:27; Mat. 19:4
• Krist je ostavio primjer koji moramo slijediti prilikom služenja Bogu: 1. Pet. 2:21; Hebr. 10:7; Ivan 4:34; 6:38
• Krštenje potpunim uranjanjem u vodu simbol je predanja: Mar. 1:9, 10; Ivan 3:23; Djela 19:4, 5
• Kršćani rado javno svjedoče o biblijskoj istini: Rim. 10:10; Hebr. 13:15; Iza. 43:10-12
• Stvaranje je trajalo tisućama godina
• Sudnji dan trajat će tisuću godina

Naime moja prijateljica je pripadnik Jehovinih svjedoka ,pa sam mislila da bi bilo zanimljivo da i ja malo o njima kao sekti pomalo napišem........da se odmah ogradim od bilo kakvih ružnih komentara koji bi mogli uslijediti ja nemam ništa protiv njih kao osoba i udruga već su mi se samo činili zanimljivi za pisanje ......do slijedećeg puta pozdrav <3

ADOLF HITLER

 Germany will either be a world power or will not be at all.
Adolf Hitler
-poznata Hitlerova uzrečica .......rijetko gdje ćete naći čovjeka u svijetu koji nije čuo za tkz. Velikog Vođu ili Hitlera.....njemački političar....vođa  Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke ......bio je apsolutni diktator Njemačke od 1934 do 1945...... s naslovom Kancelara Reicha od 1933. do 1945. i naslovom poglavara države Führer) od 1934. do 1945.; njegova puna titula bila je Führer und Reichskanzler.

Bio je odlikovani veteran Prvog svjetskog rata. Pridružio se preteči nacističke stranke, DAP-u (Radnička stranka), 1919., a njezin je vođa postao 1921., od kada se stranka naziva NSDAP. Nakon što je zatvoren poslije neuspjelog Pivničkog puča u Bavarskoj 1923., dobio je podršku zbog širenja njemačkog nacionalizma, antisemitizma, antikapitalizma i antikomunizma sa svojom govorničkom nadarenošću i nacističkom promidžbom. Kancelarom je postao 1933. i brzo je Weimarsku Republiku pretvorio u Treći Reich, državu s jednostranačkim sustavom, s diktatorskom i autokratskom vlašću i idealima nacionalsocijalizma........

Hitler je želio uspostaviti Novi svjetski poredak s njemačkom prevlašću u Europi. Da bi postigao svoj cilj, vanjsku politiku usmjerio je na širenje životnoga prostora Arijevaca, tzv. Lebensraum ("živeći prostor"); tako je i glavnina državnih resursa usmjerena na postizanje ovoga cilja. To je uključivalo i ponovno naoružanje Njemačke, a naoružanje doživljava vrhunac 1939. kada Wehrmacht započinje Invaziju na Poljsku. Zauzvrat suUjedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile rat Njemačkoj, što je dovelo do početka Drugog svjetskog rata.....................................U tri godine rata Njemačka i Sile osovine okupirale su veliku većinu Europe, većinu Sjeverne Afrike, Istočne i Jugoistočne Azije te Tihi Ocean. Međutim, prevratom na Istočnom bojištu, Saveznici prelaze u vodstvo od 1942. pa nadalje. Do 1945. Saveznici su napadali sa svih strana njemačka okupirana područja i njezine saveznike. Nacističke snage bile su upletene u razna zločinačka dijela tijekom rata, uključujući i sustavno ubijanje 17 milijuna civila,^[1] od toga približno 6 milijuna Židova i oko pola do milijun i pol Roma^[2] Druge mete nacističkog etničkog čišćenja uvelike su bili i Poljaci, sovjetski civili, sovjetski ratni zarobljenici, ljudi s nedostatcima, homoseksualci, Jehovini svjedoci i ostali.

U zadnjim danima rata, pred pad Berlina, Hitler i njegova supruga Eva Braun, da bi izbjegli sovjetsko zarobljeništvo, izvršili su samoubojstvo^[3]30. travnja 1945.

Osvrnite se po koji puta na prošlost makar ona bila i grozna........jer možda budete mogli iz nje i nešto naučiti a ne samo osuđivati......do sljedećeg puta pozzz =D